Termitno zavarivanje

Termitno zavarivanje tračnice. U ljevačkom loncu stvorena talina željeza spušta se na dno lonca, dok lakši dio (aluminijev oksid Al2O3) izlazi na površinu kao tekuća troska. Za pokretanje kemijske reakcije potrebno je samo tridesetak sekundi, u ovisnosti od količine pripremljenog materijala, a reakcija je kada jednom započne samoodrživa.
Izvođenje termitnog zavarivanja na tračnicama tramvaja. Za zavarivanje tračnica se stavlja razmak 14 mm, ako se ostavi zadebljanje na mjestu spoja; a 20 mm, ako se radi bez zadebljanja.

Termitno zavarivanje spada u grupu zavarivanja taljenjem, a za taljenje metala koristi kemijsku energiju koja se dobiva kemijskom reakcijom smjese kemijskih oksida i drugog čistog metala (termit). Čisti se metal razlikuje od metala u metalnim oksidima. Paljenjem termitne smjese (oko 30 sekundi) poteče brza kemijska reakcija spajanja čistog metala s kisikom iz metalnih oksida drugog metala (redukcija), uz oslobađanje egzotermne topline, koja rastali sve sastojke termitne smjese u talinu čistog metala (iz metalnih oksida) i troske. Početak primjene je krajem 19. stoljeća, kada je njemački izumitelj Hans Goldschmidt otkrio da kemijska reakcija između oksida željeza i aluminija može biti pokrenuta pomoću jednoga vanjskog izvora topline. U svim egzotermnim reakcijama aluminij se koristi kao reducirajuće sredstvo. U principu se umjesto aluminija može koristiti magnezij, ali ovaj ima visoku temperaturu taljenja oksida, pa pri taljenju troska ne bi bila dovoljno tekuća (fluidna).[1]

  1. "Strojarski priručnik", Bojan Kraut, Tehnička knjiga Zagreb 2009.

Developed by StudentB